Svake godine posljednji vikend u rujnu rezerviran je za moto susret u Omišu, kojeg uvijek uspješno organizira Moto klub Omiški gusar. Ovo je svakako jedan od najljepših susreta u Hrvatskoj, pa i cijelog regiji, a meni možda čak i najdraži. Dokaz tome je činjenica da mi je prošle, 2016. godine, bio jubilarni peti put za redom u Omišu, a Ivanu drugi 😀Ovog puta morali smo nažalost krenuti tek u subotu. Znali smo da ćemo doći tek navečer pa smo odlučili rezervirati sobu da ne moramo slagati šator po mraku, a i bila bi lutrija pronaći slobodno mjesto u subotu navečer 😀
Vozili smo starom cestom, uz samo jedno zaustavljanje, ono tradicionalno u Kninu, gdje smo natankali i okrijepili se u Lidlu 😅 brzo smo krenuli dalje kako bi što prije došli. Usprkos žurbi put od Knina do Omiša činio se beskrajan. Kad smo konačno ugledali Split već je padao mrak, a mi smo uz pratnju zalaska Sunca krstarili uz more dalje prema Omišu. Popili smo rakiju dobrodošlice na ulazu i krenuli pozdraviti svoju ekipu koja je tamo stigla u petak. Svoj dolazak nismo najavili pa je iznenađenje bilo veliko😊 Nakon toga ostavljamo stvari u apartmanu i odlazimo nešto brzinski pojesti. Nakon toga gledamo motore, družimo se i uživamo! Već je bilo kasno, a mi dosta umorni kad smo došli u apartman.
Rano ujutro već smo na nogama. Naša ekipa pakira šatore i sprema se za odlazak a mi ih pozdravljamo. Mi smo odlučili ići drugim putem kući. Polako se spremamo, usput stajemo na burek(ne mogu se sjetiti kako se mjesto zove, al imaju najbolji burek u Omišu i šire). Krećemo prema legendarnim Čavoglavama. Na ulazu pozdravlja nas legendarni tenk, koji je Čavoglavama poklonila Udruga ratnika Hrvatskog obrambenog rata. Promašili smo Crkvu Hrvatskih mučenika, ali idući put sigurno ćemo je posjetiti.
Nastavljamo dalje kroz Dalmatinsku Zagoru. Okružuje nas prekrasan krajolik, predivna priroda, ali i nažalost hrvatska stvarnost - deseci napuštenih kuća, jako tužna slika. Nastavljamo dalje prema Lici. Vrijeme nas je poslužilo i stvarno je bio idealan dan za vožnju i istraživanje ove naše lijepe Hrvatske. Lika je savršena za motor. Široka, pregledna cesta, lijepa priroda, planine koje nas okružuju, baš hrvatska verzija Route 66!😊 Već smo pomalo gladni i sjećam se da mi je tata pričao o super restoranu, pa ga zovem i tražim upute😁 Radi se o restoranu Robert u Udbini, kojeg pronalazimo prilično jednostavno. Inače, taj restoran dosta je poznat, posebice među vozačima kamiona, koji se tamo rado zaustavljaju.
Parkiramo motor i ulazimo. Interijer, mogu iskreno reći, ne odiše luksuzom, ali nama to i ne treba. Naručili smo klopu - grah, pljeskavice i pomfri. Već smo čuli da imaju ogromne porcije ali nismo baš mislili da su tako ogromne! Kotlić graha, dvije velike pljeskavice, pomfri od domaćeg krumpira i litra mineralne za samo 60 kuna!! Hrana je odlična, cijena vrhunska. Ako ste u Lici i ako ste gladni, svakako bih vam preporučila taj restoran. Mislim da mogu garantirati da nigdje u Hrvatskoj nema takve fine klope i tolikih porcija za tako dobru cijenu.
Jedva se penjemo na motor 😂 i nastavljamo prema Karlovcu. Prolazimo pored naših lijepih Plitvica i Rastoka, i u popodnevnim satima dolazimo u Karlovac.
Rano ujutro već smo na nogama. Naša ekipa pakira šatore i sprema se za odlazak a mi ih pozdravljamo. Mi smo odlučili ići drugim putem kući. Polako se spremamo, usput stajemo na burek(ne mogu se sjetiti kako se mjesto zove, al imaju najbolji burek u Omišu i šire). Krećemo prema legendarnim Čavoglavama. Na ulazu pozdravlja nas legendarni tenk, koji je Čavoglavama poklonila Udruga ratnika Hrvatskog obrambenog rata. Promašili smo Crkvu Hrvatskih mučenika, ali idući put sigurno ćemo je posjetiti.
Nastavljamo dalje kroz Dalmatinsku Zagoru. Okružuje nas prekrasan krajolik, predivna priroda, ali i nažalost hrvatska stvarnost - deseci napuštenih kuća, jako tužna slika. Nastavljamo dalje prema Lici. Vrijeme nas je poslužilo i stvarno je bio idealan dan za vožnju i istraživanje ove naše lijepe Hrvatske. Lika je savršena za motor. Široka, pregledna cesta, lijepa priroda, planine koje nas okružuju, baš hrvatska verzija Route 66!😊 Već smo pomalo gladni i sjećam se da mi je tata pričao o super restoranu, pa ga zovem i tražim upute😁 Radi se o restoranu Robert u Udbini, kojeg pronalazimo prilično jednostavno. Inače, taj restoran dosta je poznat, posebice među vozačima kamiona, koji se tamo rado zaustavljaju.
Parkiramo motor i ulazimo. Interijer, mogu iskreno reći, ne odiše luksuzom, ali nama to i ne treba. Naručili smo klopu - grah, pljeskavice i pomfri. Već smo čuli da imaju ogromne porcije ali nismo baš mislili da su tako ogromne! Kotlić graha, dvije velike pljeskavice, pomfri od domaćeg krumpira i litra mineralne za samo 60 kuna!! Hrana je odlična, cijena vrhunska. Ako ste u Lici i ako ste gladni, svakako bih vam preporučila taj restoran. Mislim da mogu garantirati da nigdje u Hrvatskoj nema takve fine klope i tolikih porcija za tako dobru cijenu.
Jedva se penjemo na motor 😂 i nastavljamo prema Karlovcu. Prolazimo pored naših lijepih Plitvica i Rastoka, i u popodnevnim satima dolazimo u Karlovac.
Žao mi je što nismo mogli ići u petak, ali istovremeno sam presretna što smo išli i doživjeli takav izlet. Veselimo se i idućem susretu u Omišu, koji sigurno nećemo propustiti! Vidimo se iduće godine i pozdrav Moto klubu Omiški gusar!! 😊
Nema komentara:
Objavi komentar